preskoči na sadržaj

Osnovna škola Slakovci

Login
e-DNEVNIK POVEZNICA

Kratke upute vezane za    e-Dnevnik

Važni dokumenti

Godišnji plan i program rada za šk.god. 2016./2017 objavljen na mrežnim stranicama škole, dostupan je učenicima, roditeljima i svima zainteresiranima za život i rad škole.

Školska knjižnica

   

  UTORAK           9oo - 14oo

  SRIJEDA            9oo - 14oo

   PETAK             9oo - 14oo

Kalendar
« Rujan 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

RASPORED PRIMANJA

 

 

RASPORED ZVONJENJA

 

Tisak i vijesti
BUG VIJESTI
24.09.2017. 10:56
U Zagrebu održano robotičko natjecanje WER
Pobjednici World Education Robotics (WER) kupa u Zagrebu putuju u Šangaj na svjetsko finale

 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 2. 2. 2012.

Ukupno: 40817
Ovaj mjesec: 1113
Ovaj tjedan: 221
Danas: 9

E-mail SERVISI

              

            

  

Google prevoditelj

       

Prometna učilica

 

Slakovci kroz povijest

             

                     

        

Naselje Slakovci nalazi se na istoku Republike Hrvatske, u Vukovarsko – srijemskoj županiji, Općine Stari Jankovci.

Slakovci su smješteni na obroncima Vukovarskog ravnjaka. Još od 1891. godine mjesto je uz magistralnu željezničku prugu Vinkovci – Tovarnik – Šid – Beograd. Do dvaju je najbližih gradskih središta Vinkovaca i Vukovara oko petnaestak kilometara. Naselje je na magistralnoj cesti Vinkovci – Tovarnik. Nedaleko od samog naselja prolazi rijeka Bosut.

Prema popisu iz 1991. godine, Slakovci su imali 1493 stanovnika, a prema popisu 2001. Slakovci imaju 1203 žitelja što je značajan pad broja stanovnika za 19,4%.

Na prostoru slakovačkog atara i šireg Pobosuća još od najranijeg razdoblja ljudske povijesti su bili povoljni prirodni uvjeti – bogastvo šumama, s divljači, plodnom zemljom i vodama. S toga ne treba čuditi da kontinuitet življenja ovdje započinje još od mlađeg kamenog doba od starčevačke kulture (3900 god. prije Krista), zatim bakrenog doba – vučedolske kulture (oko 2150 god. prije Krista), brončanog doba – vinkovačke kulture (1850 – 1700 god. prije Krista), željeznog doba (900 god. prije Krista), preko Kelta, ilirskih autonomnih plemena Japoda, Breuka i Amantina (živjeli u vinkovačkom kraju), Rimljana, Avara pa sve do dolaska Hrvata na ove prostore u 7. stoljeću.

U neslužbenim istraživanjima oko slakovačkog prapornog uzvišenja zvanog Gradina, u blizini današnjeg pašnjaka Jošina, i danas možemo bez dubinskih sondi, na površini tla pronaći dijelove keramike i uporabnih predmeta od pretpovijesnog, rimskog do starohrvatskog doba. Slakovački kaštel je bio «sagrađen na tlu prethistorijskog naselja, kojemu se i danas nalaze mnogi tragovi.»

1102. godine sklopljen je ugovor između hrvatskih velikaša i mađarskog kralja Kolomana. Mađari su po Slavoniji i Srijemu ustanovili feudalne županije. Na istoku su to bile Vukovska i Srijemska županija. Vukovska županija se prvi put spominje 1220. godine.

Prvi povijesni spomen sela Slakovaca je 1446. godine u obliku Zlawkowcz u jednom neobjavljenom dokumentu i to kao jedno od sela pripadnosti kaštela Virvar (Virgrad). Slakovačko područje pod konac 15. st. organizirano pod upravom slakovačkog grada. U to je vrijeme ono u rukama banske loze Gorjanskih.

Nakon Mohačke bitke 1526. godine, otvoren je put za osvajanje Slavonije i Srijema. Tako i srednjovjekovni Slakovci dolaze pod vlast Turaka, sve do 1691. godine, kada nakon bitke kod Slankamena Slakovci se oslobađaju turske vlasti. 1876. godine Slakovci formiraju vlastitu župu koja postoji do danas.

Slakovci su već početkom 18. stoljeća imali drvenu crkvicu posvećenu sv. Ani, da bi 1782. godine napravili zidanu veću crkvu koja je s povremenim obnovama postojala sve do 1991. godine kada je u potpunosti ruše i pale velikosrpski osvajači. Već nakon povratka 15. 07. 2000. godine je bila svečana posveta potpuno nove crkve sv. Ane.

1745. godine Slakovci ulaze u sastav Vojne granice kao dio 9. kumpanije sa sjedištem u Vinkovcima. 1881. godine Vojna granica je sjedinjena s civilnom Hrvatskom, te tako i Slakovci ulaze u okvire Građanske Hrvatske.

Slakovčani su kao graničari diljem Europe ostavljali svoje kosti i ginuli za Austriju. Neki od njih su nažalost poginuli ratujući u Prvom svjetskom ratu za Austro – Ugarsku Monarhiju 1914. – 1918. godine. Slakovčani su znali cijeniti njihovu žrtvu pa su im podigli 1926. godine dostojnu spomen ploču u dvorištu crkve.

Između svjetskih ratova, u mraku velikosrpskog režima Kraljevine Jugoslavije i u Slakovcima dolazi do društvenih inicijativa suprotstavljenih vladajućim strukturama i sustavnom odnarođivanju. Društvo Hrvatski sokol osnovano je 20. 06. 1925. godine. Iste godine organizirana je proslava 1000 godina hrvatskog kraljevstva. 1923 osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo Slakovci. 1927. godine osnovan je i nogometni klub Meteor.

Drugi svjetski rat i doba NDH (1941. – 1945.) je obilježio najnesretniji raskol u povijesti hrvatskog naroda, koji se osjeća sve do današnjih dana. I Slakovčani su ginuli na svim stranama i u svim vojskama. Pred kraj rata i u poraću su bila krvava hapšenja, prijeki sudovi i smaknuća «po kratkom postupku». Nažalost, slakovački Romi i Židovi završili su u Jasenovcu i nikad se nisu vratili u selo. Mnogi su odvedeni na Križni put i najveće stratište hrvatskog naroda – Bleiburg, gdje su neki poginuli, a neki su se pukom srećom vratili živi. Bez obzira koju su nacije ili vjere, svi su odreda bili stradalnici iz Slakovaca i Slakovčani. Na spomen njihove žrtve u dvorištu crkve, postavljena je dostojna spomen ploča.

DOMOVINSKI RAT, PROGONSTVO, IZBJEGLIŠTVO I SLAKOVČANI DANAS

Sva imovina stvarana naraštajima i znojem neumornih Slakovčana je otvorena potpunoj pljački, devastiranju i rušenju nakon privremene okupacije sela 20. rujna 1991. godine. Crkva Sv. Ane je potpuno srušena i spaljena, objekt DVD potpuno uništen, škola potpuno uništena, SLAK značajno ruiniran, igralište NK Meteor i popratni objekti uništeni, a u kuće koje nisu uništene uselili su se stranci, najviše Srbi iz zapadnih dijelova Slavonije koji će ostati dugih 7 godina na slakovačkim ognjištima, dok će Slakovčani razasuti diljem Hrvatske i Europe tražeći krov nad glavom proživljavati traume dugih godina progonstva. Prema evidenciji 1996. godine 90% Slakovčana (1193) je u progonstvu. U selu je zapravo ostalo pedesetoro, uglavnom, starijih osoba, izloženih torturama i mučenju i za neke konačno ubijanju, samo zato što su Hrvati.

U Domovinskom ratu, tokom njega i u poraću od posttraumatskog sindroma i u drugim okolnostima stradalo je 28 vojnika i civila. Na njihovu žrtvu trajno će podsjećati spomenik u parku, centru sela.

Nakon mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1997. godine započinje postupni, ali sigurni povratak svojim kućama i na vjekovna djedovska ognjišta. Broj stanovnika prema popisu 2001. godine (1203) se smanjio u odnosu na popis 1991. godine (1493) za 20 %. Zabrinjavajuće je to što je stvarni broj ljudi koji zaista žive u selu manji od 1000 osoba. Broj domaćinstava se smanjio od oko 450 (1991.) na samo oko 300 domaćinstava.

Obnovljene su gotovo sve kuće, crkva sv. Ane, Dom DVD, Osnovna škola, igralište NK Meteor, pošta, ambulanta Doma Zdravlja.

Sve o povijesti Slakovaca može se naći u opširnoj i detaljnoj knjizi profesora Ivana Karaule « SLAKOVČANI KROZ STOLJEĆA 1446. – 2006. Također u širokom opusu profesora Ante Kneževića ostaje zapis jednog vremena.

U Slakovcima danas djeluju i sljedeća društva, klubovi i udruge: NK Meteor, KUD Seljačka sloga, DVD Slakovci, Lovačko društvo Šljuka, Udruga Hrvatska žena Slakovci, Udruga umirovljenika Slakovci, Udruga za ruralni razvoj uifEU, Klub mladih Slak, nekoliko tamburaških sastava, konjogojska Udruga, Udruga Zlatna nit, te ogranci nekoliko političkih stranaka – HSLS, HDZ, HDSSB i HSP.

preskoči na navigaciju